MOGUĆNOSTI AROMATERAPIJE U POMOĆI PRI LIJEČENJU BULIMIJE NERVOSE

Bulimija je poremećaj hranjenja koji ima psihološke uzroke, ali i strašne fizičke posljedice. Oboljeli od bulimije često povraćaju, koriste tablete za mršavljenje i laksative kako bi smanjili težinu. Osim što utječu na tjelesnu masu, na taj način privremeno ublažavaju depresiju i ostale negativne osjećaje.

Postoje dva tipa bulimije: purgativni i nepurgativni tip.

Kod purgativnog se tipa osoba ˝prazni˝ nakon epizode prejedanja samo izazvanim povraćanjem, laksativima ili diureticima).

Kod nepurgativnog tipa, osoba nakon epizode prejedanja posti ili pretjerano vježba kako se ne bi udebljala, ali ne koristi nasilne metode pražnjenja kao purgativni tip.

Prema dijagnostičkom i statističkom priručniku duševnih poremećaja (DSM –V) bulimiju je moguće dijagnosticirati ako su zadovoljeni sljedeći kriteriji:

  • Ponavljajuće epizode prejedanja koje imaju dva obilježja: jedenje u određenom vremenskom razdoblju količine hrane koja je znatno veća od one koju bi većina osoba pojela u sličnom vremenskom razdoblju i u sličnim okolnostima, osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom te epizode.
  • Ponavljajući neprikladni kompenzacijski postupci radi sprečavanja povećavanja tjelesne težine (samoizazvano povraćanje, zlouporaba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, post, ili pretjerano tjelesno vježbanje)
  • Navedeni kriteriji se pojavljuju prosječno najmanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca
  • Samoprocjena je neopravdano pod utjecajem oblika vlastita tijela i njegove težine
  • Ove smetnje se ne pojavljuju isključivo tijekom epizoda anoreksije nervoze

  

KAKO PREPOZNATI BULIMIJU

Simptomi bulimije mogu biti vrlo suptilni. Općenito su ljudi s bulimijom zaokupljeni hranom i mogu zloupotrebljavati laksative, dijetne tablete, emetike (lijekove koji potiču povraćanje) ili diuretike (lijekove koji otplavljuju tekućinu iz tijela). Povraćanje može ponekad uzrokovati puknuće krvnih žila u očima i oticanje žlijezda slinovnica koje tada izgledaju kao vrećice ispod uglova usta. Zbog prekomjerne kiseline u ustima dolazi do karijesa i erozije cakline, obolijeva zubno meso, a na koži se mogu pojaviti osip i prištići. Osobe koje pate od bulimije imaju neodoljivu potrebu za hranom koju nastoje zadovoljiti jedenjem velike količine hrane u najkraćem mogućem roku. Jede se slatka i energetski bogata hrana, najčešće stojeći, a katkad i noću. Napadaji prejedanja najčešće nisu planirani, a pokreće ih uglavnom loše raspoloženje, stresne situacije, glad tijekom redukcijskih dijeta ili osjećaji povezani s osobnim izgledom. Oboljele osobe prakticiraju jedenje na osami i prejedaju se sve dok se ne pojavi osjećaj nelagodne popunjenosti, zbog čega nastupa osjećaj stida, depresije i krivnje zbog jela. Nakon toga, te osobe izazivaju povraćanje, upotrebljavaju laksative i diuretike, gladuju te pretjerano vježbaju kako bi spriječile porast tjelesne mase.

Istraživanja su pokazala da se kod oboljelih od bulimije češće javljaju depresivni i anksiozni simptomi nego u općoj populaciji. Pri tome je važno naglasiti da su depresivni simptomi posljedica bulimije, a ne njezin uzrok. Čak 75% osoba s bulimijom ima i simptome anksioznih poremećaja – socijalne fobije ili generaliziranog anksioznog poremećaja. Utvrđeno je da osobe koje boluju od bulimije imaju poteškoće sa samokontrolom, impulzivne su te su sklone samoozljeđivanju. Otprilike jedna trećina oboljelih zloupotrebljava i/ili je ovisna o psihoaktivnim tvarima (drogama i alkoholu). Otprilike 30-50% oboljelih od bulimije imaju i poremećaj ličnosti (najčešće granični poremećaj ličnosti).

U liječenju bulimije, kao i ostalih poremećaja u prehrani, vodeća su dva terapijska pristupa – psihoterapija i farmakoterapija. U psihoterapiji se koriste različiti pristupi, ali najčešći pristupi su kognitivno-bihevioralna i interpersonalna terapija. Od lijekova najčešće se  koriste antidepresivi i anksiolitici. Ipak, najbolja metoda liječenja je kombinacija psiho – i farmakoterapije, odnosno  kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije i antidepresiva.

 

ULOGA AROMATERAPIJE

Aromaterapija je kontrolirani način uporabe esencijalnih ulja u svrhu održavanja i/ili unapređenja zdravlja tijela, uma i duha. Kao takva, etablirana je grana komplementarne medicine i vrlo učinkovita metoda u pomoći pri liječenju brojnih tegoba. U okviru problema bulimije, aromaterapijom se tretiraju psihološko emotivni simptomi kao što su:  depresija, anksioznost, opsesivnost, emocionalna nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, osjećaj krivnje i srama. A na tjelesnoj razini bavi se njegom kože, sluznice, aritmijom i poticanjem rada crijeva obzirom da kroz vrijeme postanu spora. Esencijalna ulja prema svojim biokemijskim karakteristikama imaju dvojako djelovanje. Jedan nivo djelovanja se odnosi na tjelesnu razinu gdje kemijske supstance iz esencijalnih ulja djeluju na fiziologiju organizma na način da pomažu u regeneraciji tkiva, balansiranju hormonalnog, endokrinog i neurološkog sustava, čija je krajnja posljedica održavanje homeostaze. Drugi nivo djelovanja odnosi se na psihofiziologiju mirisa koja se događa putem olfaktronog sustava. Stvoreni elektrokemijski impuls koji nastaje nakon mirisanja (utjecaja mirisnih molekula na receptore) prenosi se u limbički sustav putem kojeg utiče na emotivno stanje osobe, rad vegetativnog živčanog sustava i sponu hipotalamus-hipofiza.

 

UTJECAJ NA TJESKOBU I DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE (DEPRESIJU)

Diego i sur. (1998) su putem EEG-a utvrdili da udisanje mirisa esencijalnih ulja ima znatan utjecaj na raspoloženje kod osoba s depresijom. Itaei i sur. (2000) su utvrdili da je udisanje mirisa esencijalnih ulja neinvazivna i uspješna metoda u tretiranju depresije. Okomoto i sur. (2005) istraživali su utjecaj aromaterapeutske masaže na depresivno ponašanje i utvrdili da umanjuje depresivno raspoloženje. Esencijalna ulja koja su korištena u istraživanjima su: lavanda (Lavandula angustifolia), geranij (Pelargonium odorantissimum), ylang-ylang (Cananga odorata), slatka naranča (Citrus sinensis), bosiljak (Ocimum basilicum), mandarina (Citrus reticulata). Kemijske komponente koje imaju sedativan i antidepresivan učinak su: alkoholi (linalool, geraniol, nerol) i esteri (geranyl acetate, benzyl acetate, linalyl acetate).  Soden K. i sur. (2004) smatraju da je lavanda (Lavandula angustifolia) esencijalno ulje koje se najčešće koristi u istraživanjima zbog dokumentiranih sedativnih i hipnotičkih svojstva, te zbog svog sigurnog djelovanja. Karadag i sur. (2012) smatraju da linalyl acetate ima uspavljujuće djelovanje, a linalool ima sedativno djelovanje. Iz navedenih istraživanja se može zaključiti da aromaterapija može biti učinkovita u tretiranju simptoma depresije kod  bulimije nervose.

 

KONTROLA ŽUDNJE ZA HRANOM / SMANJENJE POTREBE NEKONTROLIRANOG JEDENJA

Sadašnja istraživanja pokazuju da prejedanje hranom koja je prepuna šećera  povećava izvan stanični dopamin u striatumu, a to je ono što mu daje ovisnički potencijal (Fortuna 2012). Dopamin igra važnu ulogu kod ovisnosti, jer proizvodi oboje: osjećaj ugode i osjećaj nagrade (Saddoris i sur. 2013). Ova istraživanja pojašnjavaju zašto osobe s poremećajem hranjenja „utjehu“ traže u velikim količinama hrane. Na žalost stvoreni osjećaj ugode traje kratko što ponovo pojačava želju za hranom i „krug“ se nastavlja. Herring (2006) je odabrala komorač (Foeniculum vulgare) za provedbu istraživanja vezanog za kontrolu žudnje za hranom. Njezini volonteri bili su osobe koji su bezuspješno pokušavali smanjiti unos ugljikohidrata i na taj način kontrolirati svoju težinu. Volonteri su nasumično dodijeljeni eksperimentalnoj ili kontrolnoj skupiti. Eksperimentalna skupina primjenjivala je 3%-tnu mješavinu komorača na zapešću tri puta dnevno (mogli su je dodatno primjenjivati prema potrebi). Istraživanje je trajalo dva tjedna.

Ispitanici su bilježili broj koliko puta su primjenjivali mješavinu komorača i ocjenjivali njihovu žudnju za hranom na ljestvici od 0 do 10. Tjelesna težina zabilježena je prilikom početka istraživanja i na kraju istraživanja. Ispostavilo se da, kako se učestalost aplikacije mješavine komorača povisila, žudnja za hranom se smanjivala. Nije bilo korelacije (povezanosti) kod aplikacije na kontrolnoj skupini i žudnje. Prosječno smanjenje tjelesne težine bio je u skupini „komorač“ 3,51 lb (cca 1,6 kg) i 2,81 lb (cca 1,3 kg) u kontrolnoj skupini. Ovo istraživanje govori u prilog terapije bulimije u fazi kada su osobe u stanju oporavka tj. normalizacije i harmonizacije svojih emocija, uvjerenja i života.

 

NAČINI PRIMJENE ESENCIJALNIH ULJA

Esencijalna ulja se mogu primjenjivati putem masaže, džepnih nosnih inhalatora ili aroma flastera. Masaža ima višestruki učinak. Baza je biljno ulje koje hrani kožu i umanjuje mikrooštećenja i krvarenja. Pogodna ulja su: noćurak (Oenothera biennis), macerat nevena (Calendula officinalis), jojoba (Simmondsia chinensis), argan (Argania spinosa). Već navedena esencijalna ulja mogu se kombinirati kroz masažu, džepni inhalator ili flaster. Na taj način esencijalna ulja su uvijek dostupna (pri ruci) što pruža osjećaj sigurnosti i daje podršku u tretiranju neugodnih emocija, psihičkog stanja i žudnje prema hrani.

 

PROTOKOL AROMATERAPIJE

Klinički aromaterapeut u suradnji sa psihoterapeutom izrađuje protokol aromaterapije. Od psihoterapeuta su mu potrebne informacije vezane uz trenutno stanje osobe, njen napredak i teme/probleme na kojima osoba radi. Uz mišljenje psihoterapeuta i aromaterapeutsku anamnezu, aromaterapeut će zajedno s osobom odabrati esencijalna ulja (iznimno je važno da miris odgovara osobi), odrediti načine primjene esencijalnih ulja i dinamiku primjene te osigurati vrijeme i ugodan prostor kako bi se osoba osjećala sigurnom i zaštićenom. Uloga aromaterapeuta je u smislenoj, kliničkoj i profesionalnoj primjeni esencijalnih ulja, kroz koju osobi pruža psihološku i energetsku podršku, prati njeno zdravlje i energetsko duhovno stanje.

 

ZRINKA JEZDIĆ, Dipl. med. techn. clin. aromath.

error: Content is protected !!