BAZNA BILJNA ULJA (2. dio)

BAZNA BILJNA ULJA (1. dio)
October 6, 2017
BAZNA BILJNA ULJA (3. dio)
October 29, 2017

Ulja su proizvodi koji se dobivaju iz sjemenki ili plodova biljaka, sastoje se od triglicerida masnih kiselina, a mogu sadržavati i neznatne količine drugih lipida kao što su fosfolipidi, voskovi, neosapunjive tvari, mono- i digliceridi i slobodne masne kiseline.

PROIZVODNJA BAZNIH I BILJNIH ULJA

 

Ulje najbolje kvalitete dobiva se od oraščića i sjemenki biljke.  Kao i kod proizvodnje esencijalnih ulja mnogi čimbenici imaju važan utjecaj na gotov proizvod:

  • dobivanje najkvalitetnije sirovine
  • vrijeme berbe
  • uvjeti skladištenja
  • način ekstrakcije
  • način transporta

Često je poželjnije pohraniti samu sirovinu za ulje,  umjesto gotovog ili djelomice gotovog proizvoda, budući da sjeme sadrži svoje prirodne antioksidante i ima vanjske premaze kao dodatnu zaštitu od oksidacije.

 

HLADNO PREŠANA ULJA

Hladno prešana ulja su najbolja i općenito su superiornije kvalitete od onih koji se obično nalaze u trgovinama. U procesu hladnog prešanja izbjegava se prekomjerna toplina kako bi se smanjile promjene prirodnih svojstava ulja. Tradicionalno postoje dvije metode hladnog prešanja. U jednom, sirovina (sjemenke, matice ili jezgre) jednostavno je prešana hidrauličkim tiješnjenjem i ulje se na taj način istiskuje iz biljnog materijala. Taj se postupak koristi samo za mekane masne sjemenke i još neke biljne materijale kao što su masline, sezam i suncokret. Čvršće sjemenke poput onih biljke šafranike zahtijevaju veću potisnu snagu, te se koristi snažniji vijčani istiskivač koji mrvi biljni materijal, te kroz njega može proći više puta. Proces stvara određenu količinu topline. U Francuskoj se primjenjuje zakonski određena granična temperatura od 60°C na ulja koja su podvrgnuta hladnom pritisku. U Ujedinjenom Kraljevstvu, neki dobavljači specijaliziranih tvrtki nude ulja koja su bila izložena na temperaturama ispod 45°C, no tako se dobiva manja količina ulja a time će i cijena biti veća.

Prema našem „Pravilniku o jestivim uljima i mastima“ (NN 41/2012) navedeno je sljedeće: „Hladno prešana ulja su proizvodi koji se dobivaju iz odgovarajućih sirovina, prešanjem na temperaturi do 50°C. Može se provesti i postupak čišćenja odnosno bistrenja pranjem vodom, dekantiranjem, filtriranjem i centrifugiranjem.“

Zdrobljeni biljni materijal se uklanja iz ulja nizom filtara, od kojih je posljednji u nizu od papira. Dobiveno ulje je bistro (avokado je izuzetak jer je obično zamućeno, posebno u hladnim uvjetima) i ima netaknuti okus i nutritivna svojstva. Pulpa zaostala iz tog procesa ekstrakcije još uvijek sadrži određenu količinu ulja i koristi se za hranu za stoku ili se šalje u drugu tvornicu na daljnju obradu. U tvornici se podvrgava visokim temperaturama, visokotlačnom procesu ili se može tretirati sa parom ili otapalima. Ulja dobivena takvom naknadom obradom nisu idealna za upotrebu u aromaterapiji ili masaži.

 

RAFINIRANA ULJA

Rafinirana ulja su proizvodi koji su prilagođeni posebnim zahtjevima većih korisnika, kao što su farmaceutska industrija, proizvođači ulja za kuhanje, proizvođači hrane i kozmetičke tvrtke. Postupak je komercijalno isplativiji jer se na taj način dobiva više ulja nego hladnim prešanjem. Kao što je naznačeno, obrada često uključuje korištenje visokih temperatura i kemikalija, što znači da se gube mnoge prirodne osobine ulja. Na taj način mijenja se cijeli karakter ulja, zbog čega je njegova upotreba u aromaterapiji nepoželjna. Takvu vrstu ulja nalazimo u trgovinama za konzumaciju i daljnju obradu hrane.

Rafiniranje uključuje:

  • uklanjanje boje ulja izbjeljivanjem- budući da boja nerafiniranog ulja može varirati od mješavine do mješavine, izbjeljivanje daje ujednačenu boju. To se zatim može poboljšati dodavanjem “prirodnog” pigmenta kao što su ksantofili (derivat klorofila) ili β-karoten da bi se dobio gotov proizvod sa standardnom bojom.
  • uklanjanje okusa i mirisa – krajnji proizvod je blag, neukusan. Tijekom obrade neke od prirodnih kemijskih spojeva se mogu rasformirati kako bi se dobili aldehidi i ketoni, materijali s jakim okusom i mirisom, a oni se uklanjaju pomoću pregrijane pare (temperature oko 200°C)
  • dodavanje sintetičkih antioksidansa radi produljenja roka trajanja
  • dodavanje vitamina i minerala za zamjenu onih vitamina i minerala koji su uništeni tijekom procesa prerade
  • uklanjanje organskih otapala – prinos ulja iz “kolača” (komprimirane biljne mase) drobljenih i kuhanih orašastih plodova, itd. može se povećati uporabom otapala kao što su heksan i naftni sprit, no oni se moraju ukloniti. Rafiniranje uklanja većinu ostataka otapala, ali oko 1-2 dijelova na milijun još uvijek ostaju
  • uklanjanje svih slobodnih masnih kiselina koje mogu biti gorke po ukusu i korozivne. Kiselinska vrijednost (mjerna skala) daje naznake o razini slobodnih masnih kiselina u ulju, a kada je vrijednost kiseline veća od 5.0, ulje može izazvati peckanje u stražnjem dijelu grla. Ulja bogata slobodnim masnim kiselinama također mogu reagirati u kontaktu s metalnim spremnicima, stvarajući proizvod koji će rezultirati smanjenim rokom trajanja. Kiseline se mogu ukloniti uporabom kaustične sode.
  • uklanjanje prirodnih voskova – budući da ti materijali dovode do zamućenja, posebno ako se ulja pohranjuju na niskim temperaturama (npr. 4°C)

Unatoč činjenici da ulje prolazi kroz neke ili sve procese, ono još uvijek može legalno biti označeno kao “čisto” pa čak i “prirodno”.

 

SKLADIŠTENJE

Triacilgliceroli koji čine bazna ulja mogu se naći pod utjecajem kisika i vlage iz atmosfere, a prisutne masne kiseline također će reagirati sa kisikom uz pristustvo svjetla ili povišene temperature, zbog čega je vrlo bitno pravilno skladištenje biljnih nosivih ulja.

Količine ulja potrebno je čuvati u spremnicima od nehrđajućeg čelika i pod inertnim plinom na prikladno niskoj temperaturi. Terapeuti kod čuvanja svojih ulja trebaju voditi brigu da ih drže na hladnom, i po mogućnosti tamnom mjestu.

Kao što je i slučaj s esencijalnim uljima, preostali gornji prostor (zrak) iznad ulja u spremniku (ili boci) trebao bi se svesti na minimum. Ulje koje se koristi kroz određeno vrijeme najbolje je podijeliti u nekoliko manjih bočica (s minimalnom količinom zraka) te se na taj način mogu koristiti manje količine prema potrebi, bez bojazni od smanjenja njegove kvalitete.

 

SABINA FUREŠ, aromaterapeut

 

 

LITERATURA:

  1. Price, L., „Carrier Oils for Aromatherapy & Massage“(3rd edition), England, 1999.
  2. Battaglia, S., „The Complete Guide to Aromatherapy“, Perfect Potion, Zillmere, Queensland, Australia, 2004.
  3. Obranović, M., „Hladno prešana ulja“, Planetopija, Zagreb, 2015.
error: Content is protected !!