ULJE SUNCOKRETA

Helianthus annuus

 

Suncokret je jednogodišnja zeljasta biljka iz obitelji Astaraceae. U Francuskoj biljka se zove „tournesol“, u Španjolskoj „tornasol“, u Italiji „girasole“. Sve tri riječi znače „okretati se prema suncu“ no u stvarnosti biljke ne pokazuju sposobnost okretanja premda su cvjetovi usmjereni u istom smjeru, prema jutarnjem suncu. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, Meksika i Perua, a u Europi se uzgaja od 16. stoljeća. U Hrvatskoj se uzgaja u kontinentalnom području, najviše u Slavoniji. U znatnim količinama uzgaja se u Europskoj uniji, središnjoj i istočnoj Europi, SAD i Argentini, dok se u manjim količinmama uzgaja u Kini, Turskoj, Indiji i Južnoj Africi.

Riječ Helianthus dolazi iz grčke riječi helios – sunce, anthos – cvijet, te annuus od latinskog godišnji. Potječe još iz doba 3000 godina prije Krista, sa sjevera Meksika i Zapada SAD-a, gdje su indijanska plemena uzgajali ovu biljku. Suncokret je bio jedan od glavnih poljoprivrednih kultura koji se kao hrana konzumirao u nekim američkim zajednicama prije otkrića Amerike. Koristio se za pomoć kod reumatizma. Španjolski kolonizatori donijeli su sjemenke suncokreta u Španjolsku odakle se proširio diljem Europe gdje se uzgajao zbog svojeg lijepog cvijeta, a tek je kasnije tijekom XIX stoljeća započela upotreba suncokretovog ulja u prehrambenoj industriji. Suncokretovo ulje i proizvodi dobiveni od suncokreta koriste se u prehrambenoj industriji i u kozmetičkim proizvodima.

U Rusiji su listovi i cvijetovi korišteni za liječenje bronhitisa, kašlja, čak i malarije. Osušeni listovi koristili su se poput duhana za pušenje. Latice su se natapale u vodi kako bi otpustile svoju žutu boju koja se koristila za kosu, a stabljike su se koristile kod proizvodnje papira. Ulje dobro sagorijeva i može se koristiti u uljnim svjetiljkama. Koristi se i pri proizvodnji smola i sapuna. Sjemenke suncokreta u kombinaciji sa uvarkom vrtnog slaka (Ipomoea pandurata) koristile su se od strane indijanaca Irokeza u proljetnim i jesenskim ritualima (Chevallier 1996).

Ulje suncokreta je svijetlo žute boje, neutralnog mirisa i okusa. Organski dobiveno ulje koristi se pored maslinovog i kao sredstvo za maceriranje nevena i drugih biljaka. Ulje suncokreta koje je organski uzgojen, dobiva se sjemenki suncokreta procesom hladnog prešanja, a ulje iz neorganski uzgojenih biljaka i za komercijalnu prodaju velikih količina proizvodi se rafiniranjem na bazi otapala. Sjemenke suncokreta sadrže visok postotak ulja od 27-37% pa čak i do 45%. Bogate su nezasićenim masnim kiselinama i sadrže visok udio sterola. Ostali sastojci su fenolne kiseline, kerotenoidi, lecitin i minerali (uglavnom selen, cink, bakar i željezo) te vitamini A, D te ponajviše vitamina E.

Ulje suncokreta ima lagano diuretičko djelovanje, te pogoduje zdravom razvoju zuba kod djece prilikom rasta. Pomaže pri metabolizmu kolesterola (Bartram 1996) i upotrebljava se za suzbijanje arterioskleroze (Stier 1990). Djeluje ekspektoransno i korisno je u liječenju astme radi sadržaja inulina (Mabey 1988). Korisno je u kod liječenja  multiple skleroze (Anon 1990, Millar i dr. 1973, Swank & Dugan, 1990), a homeopatska tinktura koristi se kod konstipacije. Korisno  je kod boli i modrica, ulceracije na nogama, hemoroidi, akne, seboreja te sinusitis i rinitis (Reynolds 1993).

 

UPOTREBA U KOZMETICI

Djelovanje na obnavljanje funkcije kože

Suncokretovo ulje bogato je esencijalnim masnim kiselinama koje djeluju na vlagu i elastičnost kože (Coello Oliviella T., 1989). Nedostatak masnih kiselina uzrokuje oštećenja i propadanje kože te se koža počinje perutati, postaje suha i smanjuje se njena fleksibilnost i glatkoća. Suncokretovo ulje se koristi u dermatologiji i kozmetologiji kod tretiranja suhe kože, smanjenja bora, zacjeljivanja rana potičući stimulaciju i regeneraciju tkiva (Holguera, M.C., 1993).

Emolijensi, uglavnom lipidi i ulja, daju koži vlažnost, glatkoću i fleksibilnost, djeluju reparativno i utječu na njenu propusnost. Stearinska, linolna, oleinska, linoleinska i laurinska kiselina su sastojci koji se kao emolijensi uobičajeno koriste u kozmetici i dermofarmaciji (Kraft, JN & Lynde CW, 2005). Vitamin E ima hidratantnu altivnost jer pomaže pri zadržavanju vlage u koži, a redovna primjena smanjuje bore i utječe na njenu glatkoću (Le Poole, H.A.C, 1995). Poznato je da su fitosteroli dobri emulgatori i smatra se da oni omogućavaju prodiranje ulja u kožu (Le Poole, H.A.C, 1995).

 

Aktivnost protiv ispadanja vlasi

Esencijalne masne kiseline utječu na metabolizam vlasi. Njihov nedostatak uzrokuje stanja poput dermatitisa tjemena, alopecije i depigmentaciju vlasi, što se može spriječiti lokalnom primjenom ulja bogatih linolenskim kiselinama P. i sur. (1977).

Vitamin E igra ključnu ulogu u sprečavanju gubitka kose budući da stimulira mikrocirkulaciju vlasišta i potiče stanice u korijenu kose (Idson, B., 1990).

 

Antimikrobna aktivnost

Dilika F. i sur. (2000) proveli su istraživanje koje je pokazalo da linoleinska kiselina inhibira rast gram-pozitivnih bakterija: Bacillus cereus, B. pumilus, B. subtilis, Micrococcus kristinae i Staphylococcus aureus. Oleinska kiselina djelovala je protiv bakterija: M.kristinae, S. aureus i Enterobacter cloacae. Sinergističko djelovanje uočeno je na obje kiseline na S. aureus i M. kristinae.

Suncokretovo ulje, zahvaljujući stimulirajućem djelovanju na funkciju kožne barijere štiti kožu od bakterijskih infekcija.

 

MJERE OPREZA

Ulje koje se upotrebljava u mješavinama ulja za kuhanje je visoko rafinirano i ne smije se koristiti u aromaterapiji ni u masažama. Nerafinirano ulje ne bi se smjelo pretjerano zagrijavati jer se razgrađuje i postaje toksično (Earle 1991). Nema drugih nuspojava.

 

 

ZRINKA JEZDIĆ, Dipl. med. techn. clin. aromath.

error: Content is protected !!